Sinoć je završeno 29. izdanje Nišville jazz festivala. Za 4 dana trajanja, na više stejdževa priliku da se predstavi niškoj publici imalo je više stotina izvođača. A kao i svake godine organizatori su se potrudili da različitim izvođačima i žanrovima zadovolje ukus šarenolike publike.
Ipak , za one koji su odani posetioci ovog festivala program na main stage-u definitivno je dao kvalitet naspram kvaniteta. Tako je bilo prilike da se čuju kako eminentni muzičari iz regiona ili bar oni koji su sa našeg podneblja a dugi niz godina žive i stvaraju u Evropi i Americi tako i brojna strana imena koja su opravdala epitet svetskih zvezda.
Ako podvučemo crtu i sumiramo ukupan utisak programa na main stage-u , nema sumnje da su upravo ona imena koja su i sami organizatori najvaljivali kao oficijelne headlinere privukla najviše publike. Tako je prve večeri festivala Roberto Fonseca „povukao nogu“ za dobru vibaciju među publikom i kubanskim melodijama u sat vremena uspeo da dovede duh Kube , salse i pozitivnu energiju na platou. Kulminaciju prve večeri dobre zabave donela je Dubioza Kolektiv . Niška publika je imala prilike da čuje ovaj sastav u svom gradu poslednji put pre 9 godina i možemo slobodno reći da je bila i više nego željna da ih ponovo čuje i vidi. Fantastičan show program obojen balkanskim mentalitetom kako kroz muziku ,tekstove pesama ali i mini „performansima“ između pesama i više nego da je „legao“ publici.
Petak veče i program na glavoj bini bio je u znaku našeg komšije iz Bugarske, Teodosija Spasova i njegovog tria „No Keys“. Fuzija džez „standarda“ bubnjeva i bas gitare sa primesama Teodosija na kavalu „zatvorila je krug“ balkanskog zvuka započetog prethodne večeri. Nakon njega nastupila je Ida Nielsen koju muzički mediji svrstavaju u top 10 najboljih basista/kinja sveta. Svi koji su ispratili nastup ove muzičarke mogu sigurno potvrditi da sa pravom nosi epitet top 10 najboljih jer je bilo neminovno ne primetiti virtouzno sviranje. Ono što je možda malo falilo u nastupu headlinerke druge večeri je energičnost nje i samog sastava koji je pratio , što se videlo i u energiji publike sa druge strane stage-a, ali na stranu sa sitnim neodstacima kvalitet ovog nastupa odneo je zvezdicu večeri kao krajnji utisak.
Poslednja dva dana festivala bez sumnje su iznedrila dva britanska izvođača na tron svih nastupa. Asian dub foundation u subotu i Tricky-ja u nedelju. Kako mnogi kritičari govore ADF se smatra jednim od najboljih živih bendova na svetu i to su i opravdali svojim nastupom u subotu! Neverovatna energija svih članova i muzika koja pokreće na igru doveli su prepun plato niške tvrđave do vrhunca trans energije. Zanimljiva činjenica koju možda nisu očekivali posetoci ali ih je svaki put dodatno raspametila je obraćanje u nekoliko navrata glavnog vokala Al Rumjena na srpskom jeziku. Iako teorijski ne pripadaju definiciji džeza , pravi pogodak organizatora festivala je bio dovesti ih u Niš i mapirati ga kao jednu od stanica ovog sastava jer jedinstvene prilike da publika mimo velikih gradova čuje ovakve sastave se defiinitivno ne propušta.
Nedelja veče najavljivala je možda i najveću zvezdu od svih na ovogodišnjem izdanju festivala – Tricky-ja! O veličini ovog izvođača ne moramo mnogo da govorimo. Ubedljivo je jedan od najboljih među najboljima. Mediji a i mnoštvo ljudi su entuzijastično opisali njegovu biografiju i razloge zašto ne treba propusti nastup ovog umetnika. Nastup, iako ne toliko dugog trajanja sa brojnim pauzama – sa onim izvedenim zaslužuje ocenu 10. Ko istinski poznaje opus ovog umetnika i način njegovog izražaja i performans u živim nastupima , mogao je da očekuje upravo ono što je započeo sinoć. Mistika , što manje osvetljenja na bini i transcedentno iskustvo koje stvara sa svojom partnerkom Martom iz sastava je bit njegovog odnosa sa muzikom koja mu je donela upravo ovo mesto na muzičkom nebu na kome se sada nalazi.
„Tamna strana“ sinoćnjeg skraćenog nastupa Tricky-ja na festivalu izazvala je mnoštvo negativnih komentara publike i medija … Mozda je nedovoljna informisanost istih tražila razloge u lošem ozvučenju, vređanju njegove ličnosti i mnogim drugim elementima ali je skorz zaboravila da raznolikost ljudi, muzike i nastupa jeste paleta boja kojom Nišville jazz festival pokušava da edukuje svoje sugrađane i to skoro 3 decenije unazad. Mozda je upravo to, malo istražiti kada dovoljno ne poznajete nekog umetnika i njegov nastup – dovoljno da znate šta možete da očekujete. Uostalom o pravim razlozima skraćenog nastupa ovog umetnika baviće se tim organizatora, čiji je i posao. A sa naše strane treba zahvaliti na prilici da smo u malom gradu imali pilike da čujemo bar na kratko jedno od velikih svetkih imena.
Piše: Julija Krstić
Foto: Mario Denić